U napadu na srebreničko selo Zalazje koji se desio na Petrovdan 1992. godine zarobljen je, mučen, pa okrutno ubijen sudija Slobodan Ilić koji je imao 46 godina.
Foto: Despotovina
Slušajući svjedočanstvo zlikovaca koji su prisustvovali Slobodanovom ubistvu, ne mogu a da se ne sjetim jasenovačkog mučenika, starca Vukašina Mandrape koji je, dok mu je ustaša odsijecao uši i nos prije nego što ga je zaklao, mirno rekao: „Samo ti radi svoj posao, sine.“
Nenaoružan i svezan, Slobodan je preživio strašne muke i torture i to lično od Nasera Orića. Ibran Mustafić je u svojoj knjizi „Planirani haos“ prenio Orićevu ispovjest o ubistvu sudije:
– Kad smo, onu ekipu zarobljenih Srba iz zatvora ponovo poveli prema Zalazju i kad je počelo klanje, meni je dopao Slobodan Ilić. Popeo sam mu se na prsa… Gledao je u mene i nije progovorio ni riječ. Izvadio sam bajonet i direktno ga udario u jedno oko, pa provrtio. Nije ni zapomagao. Posle sam udario u drugo oko… Nisam mogao da vjerujem da ne reaguje. Iskreno rečeno, tada sam se prvi put uplašio, pa sam ga odmah preklao.
Sudija Slobodan Ilić iz Srebrenice imao je 46 godina kada je ubijen na Zalazju, na Petrovdan 1992. godine. Od tada, pa naredne dvije decenije, njegova porodica, supruga Jelica i sinovi Vlado i Aco ništa o njemu nisu znali.
Pronašli su ga sa još osmoricom mještana Zalazja na deponiji kod Srebrenice, pod džakovima smeća i zemlje. Obdukcija je potvrdila identitet. Sahranjen je ga na Gradskom groblju u Bratuncu.
